Ivan AHMETJEV



Ivan Ahmetjev (Иван Ахметьев)

     Rođen je 1950. godine u Moskvi. Diplomirani fizičar po struci. Promenio je nekoliko zanimanja; između ostalog, radio je kao ulični čistač, pomoćnik u pekarskoj radnji, bibliotekar... U ondašnjem Sovjetskom Savezu pesme je objavljivao u samizdatu.
     Autor je pet knjiga pesama (prva izašla u Minhenu 1990. godine). Jedan je od urednika antologije „Samizdat veka” (1997), uređuje na internetu projekat „Neoficijelna poezija”. Priredio je za štampu knjige nekoliko značajnih savremenih pisaca koji su, u sovjetsko vreme, bili na udaru cenzure, ili su bili marginalizovani: Jan Satunovski, Evgenij Kropivnicki, Pavel Ulitin...
     Piše u duhu ruskog minimalizma i konkretizma.

------------------------

------------------------
 

==============================================

KRATKO I JASNO

==============================================

* * *

          Vsevolodu Njekrasovu


i pesnik je čovek
i pesnik može da pogreši


* * *

u našem zatvoru
oni se osećaju
kao kod kuće


* * *

da vidiš glistu na puteljku
da čuješ pticu ― ovde toga nema

ovde su dani duži od noći
ali noć ipak jača je od dana

tužno je živeti u jesenje doba
kad priroda ne mari za nas

ni njiva ni krava u blizini
i selo ne hrani grad

Moskva ne zna šta je lepo vreme
ili prašina ili magla


* * *

na nebu se nešto zbiva
i u polju
dešava se nešto
u šumi
na reci
na brisanom prostoru
menja se vreme
čas nagore čas nabolje
a ja u kući samo sedim
i nos ne pomaljam
napolje


* * *

hvala Bogu ja sad
ne radim nigde i ništa

dojadio mi rad
vreme je da predahnem kô čovek

kad udari glad
odradiću neke posliće


* * *

sanjao sam
da sam se probudio
ustao
spremio se
i idem na posao


* * *

od tri gola, dva sam dao ja
ali to je bio samo san


* * *

sreo‭ ‬sam‭ dva‭ ‬mala‭ ‬blizanca‭
i mada su izgledali‭ potpuno isto
mene je pogledao
samo jedan


* * *

prići ženi
popričati s njom o osećanjima


* * *

bokal vode
i mogućnost da se ode


* * *

sve je ovde već postalo tuđe
osim crteža na tapetama
on je ― moj


KOD LEKARA

ležim... ne dišem...

lepo mi je

zauvek bih tako


* * *

na toj slici sunce sija
blista more sinje
čamac liči
na koru dinje


* * *

ležim i smišljam
umesto da ustanem
i zapišem


* * *

takve pesme su
zarazne

pamte se lako
al ne samo to -
počinješ i sam da pišeš